Trudnoća - biti ili ne biti - BITI

ponedjeljak, 11.07.2011.

Evo malo novih fotkica

Klinci su sad već pravi mali puzači, imitatori, a Fran se podiže na noge uz namještaj i u vrtiću. Nika može, ali je ziheraš i sve radi kada je sto posto sigurna da može, braco je pravi muški ... glavom kroz zid, ah...:-) Zato je ona naša mala pjevačica. Pjeva uz radio, samnom, s igračkom... Sve u svemu lijepo napreduju, a što se tiče veličine uopće nitko ne bi rekao da su blizanci. Fran je sa 8 mj bio 75cm, a Nika 73,5. Svi reagiraju: " Veliki su!" :-) Dosta pisanja Nika bi pojela moju papuču, a Fran me grize za nogu... idem

- 14:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 09.03.2011.

- 14:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 15.12.2010.

NIKA -2 dana FRAN - 2 dana Fran i Nika 2 mjeseca

- 23:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Evo me konačno!

Rodila sam 14.10.2010. sa točno 36 tjedana trudnoće, 4 tjedna prije termina. Nika je bila 2420g i 48 cm, a Fran 2990g i 49 cm. Porod je bio prirodan, uz malo indukcije jer su trudovi bili prekratki za tako velik posao, ali bez bilo kakve anestezije. Cura je izašla prva (bila je na glavicu), a dečko je bio poprijeko iznad nje i kada je ona izašla on se okrenuo isto na glavicu i to je bilo to. U 10h sam ušla u rađaonu, u 15,52h je bilo gotovo. Nakon toga još šivanje i .... oko 17h sam bila u rodilištu. Imala sam najbolji liječnički tim i još njih 100 promatrača kojima sam bila čudo neviđeno. Da ne mislite kako mi je bilo bajno, doživjela sam najgoru bol koja traje i traje (prije samog rađanja). Suprug mi je bio velika podrška i sudjelovao je u svemu. Nisam se prije javljala jer sam u bolnici završila još u 33. tjednu trudnoće sa dijagnozom Kolestaze. (Naravno da nisam mogla dovršiti trudnoću bez komplikacija, bilo bi to preidealno) (Definicija Kolestaza u trudnoći se javlja u kasnoj trudnoći i izaziva intenzivan svrbež, naročito na rukama i nogama. Po definiciji, kolestaza je stanje u kojem prestaje protok žuči. Osim intenzivnog svrbeža, kolestaza u trudnoći predstavlja nekoliko problema za majke. Kolestaza u trudnoći može biti opasna za bebin razvoj. Obično se preporučuje raniji porođaj.) Negdje u 30. tjednu me počelo svrbjeti po dlanovima, leđima, rukama... mislila sam da je od odjeće i tek u 31. tjednu posumnjala da bi to moglo imati veze sa trudnoćom. Naravno, blaženi internet, sve sam simptome imala i požurila do ginekologinje da mi da uputnicu za izvadit krv kako bi provjerila jetrene probe. Ona mi je rekla da je nalaz KKS od prije 2 tjedna dobar i poslala me da provjerim žučnu kiselinu. To nije bilo moguće jer u bolnici nisu imali reagensa i nisu znali ni kad će ga imati, a u cijeloj Rijeci nitko drugi to nije radio. Zvala sam dr. koji mi je vodio trudnoću i on me poslao da ponovim jetrene. Naravno vrijednosti su bile povišene. Sutra je razgovarao sa timom na ginekologiji, preksutra sam završila u bolnici (32tj. i 6 dana trudnoće). U bolnici su mi ponovo vadili krv i vrijednosti su opet bile veće. Terapija je bila: 1x1 kapsula Ursofalk i žučna dijeta. Nakon 2 dana alergijska reakcija, sva sam bila crvena, lice trup, ruke, noge... pregledava me dermatologinja i prepisuje Sinopen i mast Beloderm, nakon nekoliko dana osip i crvenilo nestaju. Svrbež se smanjuje (svrbi samo noću) U 36. tjednu više ne svrbi, a jetrene su mi vadili jednom tjedno i svaki puta su vrijednosti padale. Zadnje vađenje krvi, jetrene skoro u normali. Uz to mi je i šećer bio malo povišen pa sam bila i na dijeti za dijabetičare, a do tada sam dobila samo 17 kg i svi su se čudili jer sam imala samo trbuh. S obzirom da nisam baš imala izbor jela, umjesto da sam još do kraja dobila koju kilu pala sam 2 kg i rodila sa 15kg +. Sva sam bila u trbuhu. Da ne mislite da je to sve što me snašlo, imala sam i virozu 4 dana i migrenu 3 dana. Sa 35+5 me hvataju lagani trudovi, drugi dan ništa. Više nisam mogla ni spavati, ni disati jer mi se dečko popriječio i pritiskao me nesnosno pa su mi sa punih 36 tjedana napravili amniocentezu. S obzirom da se radi o blizanačkoj trudnoći kompliciranoj kolestazom, izvantjelesnoj oplodnji te nalazu zamućene plodove vode dobivenom amniocentezom, odlučili su me odmah sa stola gdje su mi radili amnio prebaciti u rađaonu jer mi je amnio izazvala trudove. Rodila sam zdravu curicu i dečka oboje sa API 10/10. Nisu bili u inkubatoru već samo 2 dana, za svaki slučaj, na promatranju. 4. dan smo pušteni doma. Sada su 2 mjeseca i Fran je 58 cm i 4250kg, a Nika 56 cm i 4160kg. Teško je, naporno, ali su nam veliko veselje i kada je najteže sjetimo se koliko smo ih željeli pa sav umor i nervoza nestanu. Kada stignem ću ubaciti fotke trbuha do odlaska u bolnicu. Možda nije baš najsretnije napisan blog, ali ćete mi oprostiti s obzirom da se ne sjećam kada sam spavala više od tri sata u komadu. Pusa svima! 23 TT 25 TT 27 TT 29 TT 31 TT 35TT (u bolnici)

- 22:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.07.2010.

UTZ sa 21 tj. i 3 d.

Sada opet mogu neko vrijeme odahnuti jer mi je dr. V. rekao da je sve u savršenom redu. Imam dozvolu za kupanje, ali na sunce ne smijem. Dečko je s lijeve strane, a curka s desne i najsretnija sam kada me lupkaju zajedno . Ako bude ovako do kraja neću morati na Carski rez jer su okrenuti na glavicu (nadam se da će tako i ostati). do skorog tipkanja!

- 08:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.07.2010.

21 tjedan trudnoće

Evo mog trbuha sa 21 TT i +8 kg. Bebice sam osjetila u 18. tt kao male mjehuriće, s vremenom su to postali veći mjehurići, a neki dan je pokrete osjetio i budući tata. Bebice su bile baš aktivne iznad pupka pa je za razliku od prije uspio dočekati pokret. Prije bi rekla da je to bilo ritanje jer je i dragi poskočio. Negdje sam pročitala da sada već reagiraju na dodir i stvarno je istina. Tamo gdje držim ruku mi se jave. Jedva čekam skorašnji pregled da vidim je li sve OK i da mi dr. kaže gdje je koja beba i kako je okrenuta.

- 08:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 18.06.2010.

3D UTZ

Ovako izgleda moj trbuh sa 19 tjedana trudnoće. Raste ko kvasac, sve me strah kako će biti dalje. I dalje se osjećam odlično iako sada već osjećam i težinu trbuha ako sam se najela ili duže hodala. 14.06.2010. smo bili na UTZ i doktorica kaže da su dečkić i curica . A evo i mjera za 18 tj. i 4 d. dečko: okrenut na nožice BPD 46 mm = 19 tj AC 130 mm = 19 + 3 tj FL 27 mm = 18 + 5 tj težina : 285 g cura: okrenuta na glavicu BPD 44 mm = 18 + 4 tj AC 125 mm = 19 tj FL 27 mm = 18 + 5 tj težina : 259 g Dečko je živahniji i stalno lupka seku koja se okrenula leđima i drži ruke na glavi kao da se brani .

- 09:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 02.06.2010.

Još uvijek ne znamo spolove

Bila sam u ponedjeljak na pregledu i sa bebicama je sve uredu, a i ja se osjećam odlično. Malo sam ostala razočarana ovim ultrazvukom jer se nije skoro ništa pametno vidjelo. Kako su dvije bebe doktor nema vremena zaustaviti se i čekati da se beba pomakne već stalno šeta po trbuhu i moram priznati da sam ovaj puta najmanje vidjela. Sad su već velike pa se niti ne mogu vidjeti u cjelini. UTZ je 2D pa je za spol još rano. Doktor im je mjerio glavice i bedrene kosti i mjere su tu negdje za tjedne trudnoće. Ovaj puta smo dobili jednu sličicu i to sa samo skoro jednom bebom (ne stane u kadar). Kako sam ja preznatiželjna osoba naručila sam se za dva tjedna na 4D UTZ. Voljela bih znati spolove kako bih mogla reći one, oni i izabrati imena. Inače, doktor mi je rekao da mi je trbuh kao da sam mjesec dana više trudna (sa jednom bebom). Dodano u post 03.06.2010. četvrtak - 17 tjedana trudnoće, +4,5 kg

- 13:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.05.2010.

Punih 13 tjedana trudnoće

Evo konačno sam uzela tipkovnicu u ruke da napišem što se to s nas troje događalo kroz protekle tjedne. Na 3. UTZ sam bila sa 9 TT, odnosno 2 tjedna nakon 2. UTZ. Zašto? Zato što sam se uspaničila jer su mi nakon 3 tjedna cjelodnevnih mučnina 2 dana bila kao da nisam trudna, ni M od mučnine, a čitala sam da mi tek treba biti najgore. Moram priznat da me mučio i onaj treći embrij pa me muž zezao da sam sve izmislila samo da idem na pregled. Na sreću srčeka su i dalje kucala, a treći se smanjio na malu točkicu. Ciste su skoro sve nestale, ostale su samo 2 veće na lijevom jajniku. Ono što je bilo zapanjujuće vidjeti su bebice koje mašu ručicama izvijaju se i okreću, čudesno . Na 4. UTZ sam ipak išla nakon 4 tjedna (zapravo ispalo je 3 i pol ). Sada su to već prave male beboline sa vidljivom kralježnicom, lijepim vratićem, dugim nogama i rukama na kojima smo vidjeli prstiće. Jedna se beba mazila po licu i izvijala se da ju pregledamo sa svih strana dok je druga bila sramežljiva i na kraju nam okrenula guzu. Treće bebice skoro pa nema, još se vrlo malo nešto vidi, a cista je jedna nestala, a druga se dosta smanjila. Pitala sam doktora smijem li raditi vježbe za trudnice, zamislio se i rekao da ni sam ne zna što bi mi rekao, ali bolje ne s obziro da je blizanačka trudnoća, a i kako smo došli do nje jer ako nešto bude grist ćemo se da je možda zbog vježbanja. Za sex je rekao lagano (O tome nekom drugom prilikom) U plusu sam 3 kg, trbuh mi nije ni splasnuo od hiperstimulacije, samo se pretvorio u trudnički i više ne stanem u nijedne hlače pa sam si za sada kupila 2 na vezanje, a za dva tjedna moram u nabavku trudničke odjeće jer neću više stati ni u što osim pidžamu. Moram priznati da uživam u svom trbuhu i staaaalno se gledam bočno u ogledalo. Već 2 dana nemam mučnine, ali ni groznog metalnog okusa nakon obroka što me je izluđivalo. Sve u svemu, dobro sam prošla u 1. tromjesečju jer nisam niti jednom povraćala. Pomoglo je i to što sam bila na katu dok se dolje kuhalo pa sam silazila jesti tek kada su sve prozračili. Kako je došlo ljepše vrijeme, puno sam puta jela vani pa je i to pomoglo. Protiv mučnine mi je pomagalo grickanje badema, svježi sir i svi mliječni proizvodi, keksić u krevetu prije ustajanja i toplo mlijeko prije spavanja. Jela sam puno voća, ali povrće mi nikako nije išlo pa to moram sada ispraviti. Jedino još ne mogu crveni luk pa povrće jedem pripremljeno bez luka. Dinstani luk mi izaziva strašnu žgaravicu i da, ne mogu ni začine kao što su papar, paprika i sl., a sjeckani list peršina tek sada malo. Ma sve u svemu jedeš ono što možeš i sve pet. Danas slavimo 10 godišnjicu braka i 13 tjedana trudnoće, a u prošlu srijedu sam napunila 35 godina, sreća neizmjerna. samo neka potraje...

- 09:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.03.2010.

2. UTZ

Ono najvažnije je da oba srca kucaju Međutim nije doktoru to bila prva rečenica već:" A, ima ih tri!" Suprug i ja smo blenuli i nismo baš odmah shvatili o čemu on to pa je pojasnio, pojavio se i treći. Ne kuca srce i onako laički mlađi je nekih dva tjedna jer je još uvijek kružić, ali se uhvatio i onaj zametak kojega je biologinja ocijenila sa loš. Kod mene uvijek neke neočekivane stvari. Suprug i ja smo se cijelu večer smijuljili, čak mi je rekao da sam ko kokica, ali nekako se nadamo da neće nastaviti i da će se apsorbirati u maternici. Uopće ne mislim što sve može prouzročiti. Do čitanja!

- 17:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 13.03.2010.

OD HIPERSTIMULACIJE DO POZITIVNE BETE hCG

Evo danas sam konačno posložila misli i dojmove od prošlog posta do danas pa ću pokušati napisati što mi se događalo zadnjih 13 dana. Nakon zadnjeg posta od 26.02. petka i pisanja kako sam konačno dobro u noći sa subote na nedjelju sve je krenulo na gore. Bila sam sve više napuhnuta, pao mi je tlak, bilo mi je mučno. S obzirom da sam išla mokriti mislila sam smirit će se, ali iako sam preležala cijelu nedjelju navečer mi nije preostalo ništa nego nazvati doktora jer sam počela i teško disati s obzirom da mi se napuhao trbuh do ispod cica i pritiskao mi pluća. Dr. L. je rekao da spavam s povišenom glavom i da ću do jutra vidjeti hoće li biti bolje, međutim, bilo je sve gore i gore; mučnina, proljev, teško disanje, bol u abdomenu, strašno. Pred jutro više nisam mogla trpiti i otišli smo na hitnu na ginekologiju u KBC RI. Tamo me pregledao dežurni liječnik i nakon što je vidio jako uvećane jajnike i opće stanje zadržao me u bolnici. Ubrzo je stigao i MPO liječnik i cijela MPO ekipa (dr. Vlastelić, Vlašić, sestre Mira, Samira i ona treća) znala sam da sam u pravim rukama. Stavili su me na infuziju bez hrane, samo čaj i bistra juha i tako nekoliko dana. Mjerili su mi tlak, temperaturu, radili razne krvne pretrage. Čak i betu koja je 10. dpt i 3. dan nakon Choragona iznosila 247. Brojka je davala nadu,ali s obzirom na Choragon nitko nije ništa zaključivao. Očekivalo se da će biti bolje, ali je postajalo sve gore, obujam je bio veći, a izmjereni unos tekućine i mokrenje nerazmjerno. Urin mi je bio skoro crn, a kada mi je bilo malo bolje kao sok od mrkve. Daleko od idealne boje. Kada je dr. V. vidio da ide samo na gore morao se odlučiti na punkciju. Ljudi moji, punkcija jajnih stanica je mala beba naspram boli koju sam proživjela dok su iz mene izvlačili tekućinu. Radi se potpuno isto kao i punkcija jajnih stanica iz folikula samo što je puuuuno više uboda i trajalo je cijelih sat vremena. Izvadili su mi 3750 ml tekućine i ostalo je još, ali više nisam mogla izdržati bol. Vikala sam, plakala, tresla se… sva sreća da su mi vezali noge. Nisam bila mirna, već sam se povlačila na stolu dalje od doktora. Rekla sam mu da ću pobjeći sa stola i tko zna što još u onoj muci. Nije ni njima bilo lako. Na kraju su se i doktor i sestra preznojili. Mislim da je sestra zaradila upalu mišića izvlačeći tekućinu ogromnom špricom. Ni sama ne zna koliko puta ju je napunila i ispraznila. Punkcija je bila 04.03. (četvrtak). Nakon toga je bilo puno lakše i sve je krenulo laganim koracima na bolje. U petak 13. dpt su mi izvadili krv za betu. Nikada mi teže i sporije nije prolazilo vrijeme. Stalno sam plakala svima na telefon, najgore mi je bilo što sam bila sama u bolnici i što sam rezultat morala čuti bez muža. Nervoza je bila na vrhuncu i na kraju sam oko 14h pitala sestru jesu li stigli rezultati. Prvo mi nije htjela reći jer ne smije, ali je ipak izustila po tiho, veća je od 500. Kočnice su samo malo popustile i pala je mala suzica, ali nisam baš vjerovala, čekala sam doktora. Oko 14,30h su u sobu ušli dr. Vlastelić kao predvodnik, dr. Vlašić i sestra Samira. Doktori su bili ozbiljni, a sestra se iza njih lagano smješkala. Dr.V. me pitao kako sam… nervozno… beta je 597….. Uslijedio je histeričan plač, više ništa nisam vidjela i nikoga nisam čula, samo sam plakala i sama sebi govorila… nakon više od 7 godina… ja sam trudna. Nazvala sam muža, a zatim mamu. Mužu sam rekla betu jer zna što to znači, a mami sam rekla: „Mama ja sam trudna!“ Zajedno smo plakale. Dragi je za 15 minuta bio u bolnici. Priznao mi je da je plakao u autu, a kada je stigao sav se tresao. Dalje vam ne moram pisati kako je izgledao susret. Ostatak dana je prošao u magli. Ubrzo sam mogla malo i jesti, a infuziju sam dobivala skoro do zadnjeg dana. Još sam dobivala i svaki dan injekciju Clexan zbog povišenog febrinogena i 3 dana nekog Albumina na infuziju. Sjećate se kako sam bila sretna nakon zadnje injekcije Choragona, e pa nakon nje sam ih primila još bezbroj, nekoliko vađenja krvi i da ne nabrajam sva sam na rupice i plavice. 9.03. sam dobila i prvu sličicu sa 2 sitna gestacijska mjehura. Drugim riječima nosim blizančeke. Beta se popela na 2628. 10.03. sam otpuštena iz bolnice. Terapija: mirovanje i Aspirin 100. Kontrola za dva tjedna s nalazima jetrenih proba, natrija, kalija i kompletne krvne slike. Danas sam puno bolje iako je to još daleko od dobrog. Trbuh mi je i dalje napuhnut, ali nije tvrd. Pazim da pijem dosta tekućine i jedem laganu hranu. Sada treba dočekati kontrolu pa da se vidi hoće li srčeka kucati… strahovima nikad kraja. I da, propustila sam večeru za Dan žena, ali sam pila crveni sokić.

- 21:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 26.02.2010.

6. dpt

Danas se osjećam dobro, odnosno ništa me više ne boli pa se sada pitam je li bilo bolje dok je boljelo. Stvarno je ovo čekanje ubitačno i presretna sam što u ponedjeljak idem raditi. Za sada su mi od simptoma ostale još bolne cice i naaaaaaaaaapuuuuuuuhnuti trbuh. Izgledam kao da sam u 3. mjesecu trudnoće (kao da ja znam kako izgledaju trudnice u 3. mj.). Mislim da mi je i pupak širi nego inače, a ne mogu reći da ne idem redovito na WC. Još sutra injekcija Choragona i goooooootovooooo je s injekcijama, jeeeeeeeeee! Mislila sam betu raditi u petak, ali me strah lažno pozitivnog testa pa ću ipak sačekati ponedjeljak. Taj dan idem sa curama na večeru pa ako budu dobre vijesti proslavit ću sokićem, a ako ne, lijepo ću si priuštiti čašu vina i pokušat se zabaviti. Je li crveni sok ili crveno vino? Vidjet ćemo!

- 11:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.02.2010.

5. dan nakon ET (5. dpt)

- 08:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 20.02.2010.

ET

Prvi puta u životu sam trudnica (bar 2 tjedna ). Danas su mi vratili tri zametka i to jedan odličan osmerostanični, jedan koji baš nije izgledao savršeno, ali je stigao ovog prvog i jedan slabiji. Ono što je bitno u cijeloj priči je to da su se sva tri oplodila i dijelila što je za mene od li čno. Transfer je prošao odlično, a što se tiče biologice tako mi je sve dobro objasnila da mi je krivo što ju nisam snimala jer puno toga sam zapamtila, ali puno toga i nisam jer je pričala o postotcima i vezano uz godine i broj stanica i reakciju na stimulaciju i ravnomjernost rasta folikula da je nemoguće to sve zapamtiti. Sve u svemu dala mi je 40% šanse za trudnoću što je suuuuuper. Žena rastura u svom poslu i ono što je najvažniji po novom zakon stvarno zna izabrati 3 najbolje stanice. Ono što mi je ostalo u uhu je i to da bi bilo idealno, bez obzira na zakon, dobiti najmanje 8 stanica kako bi imala izbora. Priznala mi je da je mislila da neće biti ništa od ovog postupka s obzirom na prvo lošu reakciju pa onda nejednaki rast folikula, ali su cure ubrzale i stigle jedna drugu Statistike su OK, ali svi smo mi različiti i nepredvidivi ljudi. 22.02. - Choragon 23.02. - Decapeptyl 27.02. - Choragon 08.03. - beta HCG (Na Dan žena)

- 18:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 19.02.2010.

Punkcija i iščekivanje...

Evo me! Na dan punkcije sam bila mrtva, a jučer sam se osjećala nekako tupo i prazno pa nisam ništa pisala. Sve u svemu od 6 folikula imamo 6 stanica Punkcija je boljela kao i prve dvije, mogu cure pričati što hoće, ali... BOLI, BOLI, UŽASNO BOLI! Međutim čim čujete lijepe vijesti sve zaboravite i sami sebi možete čestitati na još jednoj uspješno prijeđenoj stepenici. Taj dan sam prespavala i mislila sam da će sutra biti OK jer sam prethodna 2 puta drugi dan išla raditi, ali nije. Sva sreća pa sam bila doma, trbuh mi se napuhao kao bačva, imala sam grčeve (puna zraka) i užasno mi se spavalo. Predvečer me malo popustilo, ali me ulovilo plakanje i pitanje hoće li se što oploditi. Rekli su nam da trebamo doći u 8,00h pa ćemo saznati što dalje. Grozan scenarij mi se počeo vrtjeti po glavi; prozivanje pred svima i saznanje kakva je situacija. Hoću li izdržati ili ću, kao što je više vjerojatno, rasplakat se pred punom čekaonicom. Počeli su prozivati i prvo prozovu mene, jednom, nisam čula, drugi put, cure prenesu krivo prezime, treći put, ej pa to mene zove. Panika, ruke se znoje, zapravo već sam pomirena sa sudbinom, ali ne žena govori SUTRA U 7,30h . Sva zbunjena pitam cure što to znači, a one govore da je to dobro da se razvijaju, sutra je transfer. Samo mi se osmijeh razvukao na licu. Iako nisam baš skroz opuštena, ZAŠTO NE KAŽU KOLIKO SE OPLODILO I KAKVA JE SITUACIJA! Mrzim tu tajnovitost, stvarno bi ih ubilo da izgovore još tu jednu rečenicu. Ništa još malo neizvijesnosti, ali ipak je lakše !

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.02.2010.

12. d.c. ponedjeljak - 15.02.2010. Dobro je! Na broju su, čak ih je i više, 4 vodeća na lijevom i 2 folikula na desnom jajniku. Doktor zadovoljan = ja zadovoljna. Večeras štoperica u 23,00 h i u srijedu punkcija. I danas sam dobila 4 Menopura i moram, osim ujutro, još 3 puta ušmrkati Suprefact. U 13,00 u 19,00 i nakon štoperice u 23,30 sati. Kad bi bar ona igla za Choragon bila manja . Bilo mi je lakše prva dva puta dok nisam znala, vidjela iglu, ali danas mi je sestra dala za doma, brrrrrrrr. Nema šanse da me bode muž. Organizirala sam da mi štopericu daju na KBC - u. Danas su mi izvadili i krv na VV - estradiol. Ne znam zašto sada, ali eto sva sreća da imam dobre i vidljive vene pa mi bar vađenje krvi nije problem. Sutra odmor od svega!

- 15:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 12.02.2010.

9. d.c. petak - 12.02.2010. Danas sam nekako umorna od svakodnevnih putovanja, ali dobra vijest je da ne moram na folikulometriju do ponedjeljka. Jeeeee! Konačno ću se naspavati. Ono što mi se mota po glavi je to da doktor više nije uplašen jer će folikuli narasti i rekao mi je da će punkcija biti u srijedu. Nije mi to baš neka utjeha s obzirom da mi prati samo 3 vodeća folikula i to sva tri na lijevoj strani. Teško mi je prihvatiti činjenicu da ću nakon 36 Menopura imati ... strah me i reći koliko stanica. Baš onako kako zahtjeva novi zakon I dalje nastavljam sa 4 ampule Menopura dnevno. Za sada nema nikakvih nuspojava, malo osjetim jajnike i to je to. Imala sam migrenu, ali to je kod mene normalna pojava s obzirom da i u prirodnom ciklusu reagiram glavoboljom na povišenu razinu hormona u određenom dijelu ciklusa.

- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.02.2010.

8. d.c. četvrtak - 11.02.2010. Danas sam puna optimizma jer je i doktor zadovoljan viđenim (konačno). Za endometrij je rekao da je odličan, folikulići na lijevom jajniku su ubacili u višu brzinu, a i desno su 2 počela rasti tako da možda i stignu. Ostali su i dalje sitni i od njih ništa. Sve u svemu danas sam dobila još 4 ampule Menopura što znači da sam u 6 dana potrošila 20 ampula. Mislila sam da će mi ostati, a na kraju će možda još i faliti (ostalo mi je još 10). Vidjet ću sutra jer sam opet na VV. Kaže doktor da ne može bez mene da ga rano ujutro (uvijek sam među prvima) razveselim. Kako stvari stoje, s obzirom da nedjeljom ne rade, štoperica je ili u subotu ili u ponedjeljak...

- 10:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 10.02.2010.

7.d.c. – srijeda 10.02.2010. E ovo današnje putovanje je bilo zanimljivo. Krenuli smo kao i svaki dan, ali smo u G. kotaru naletjeli na ralice. Nisam još nikada vidjela ralicu koja ima jednu lopatu naprijed i jednu sa strane tako da odjednom čisti skoro 2 trake, nema šanse ju obići. Nije to sve, iza nje ide još jedna obična koja čisti ono pola što ova ispred ne postruže. Stigli smo na VV u 7,00, sat kasnije nego inače. Izgleda da nisam jedina koja nije došla na vrijeme jer je dr. prvo prozivao pa kada mu se na dva prezimena nitko nije javio počeo je vikati dalje. Taman kad sam ja bila na redu počne prozivati, samo smo se pogledale i počele smijati. Nakon 2 žene krene opet sa dalje. Jadan dr. ni sam ne zna što bi s nama. Na kraju je pitao tko će mi sada doći . Kako smo se vani smijale očito sam ušla vedrija nego inače pa je dr. pomislio da sam dobre volje zbog snijega. Naravno da ne, mrzim snijeg, ja sam žena od mora, sunca i ljeta premda bi me sada zadovoljio i jedan sunčan i topliji dan. Ne sjećam se kad se moglo prošetati po suncu, a da ne puše bura. No da pređem na folikuliće. Reakcija na Menopur nije kako je dr. očekivao. Na desnom jajniku ih ima, ali ne rastu, stali su na 3 mm, odnosno uopće ne reagiraju na terapiju, a na lijevom ih ima 6,7 i veliki su 10,12 mm. Dr. kaže da rastu sporo pa mi je povećao dozu na 4 Menopura danas i sutra moram opet u ZG. Na kraju se ni ne pikam sama kad sam svaki dan na VV. Moram priznat da sam razočarana jer sam toliko folikula imala i sa klomifenima i dobila 4 odnosno 5 j.s. Nadam se da će barem biti kvalitetnije pa će se, za razliku od prije, oploditi. Ništa, strpljen – spašen!

- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.02.2010.

Privih 6 dana ciklusa u stimuliranom postupku MPO

1. d.c. – četvrtak 4.02.2010. Vještica je došla baš na dan kada sam i očekivala. Dobro, to je to, krećemo, a kamo, do kuda i kada… ćemo vidjeti. Jedino znam da mi 3. dan pada u subotu kada moram na 1. pregled i određivanje terapije. S obzirom da sam M dobila oko 14,00 sati prvo šmrkanje sam obavila na poslu. Naravno da sam sva u nekoj euforiji jedva skužila kako pospajati dijelove spreja pa mi je malo i iscurilo, ali dobro nekako sam uspjela, usprejala i to je to. Navečer sam ponovila sprejanje s tim da sam morala prije spavanja staviti i vaginaletu, a antibiotike smo odlučili piti u 21,30. 2. d.c. – petak 5.02.2010. Ništa posebno; sprejanje ujutro, oko 15,00 i navečer, vaginalete i antibiotik navečer. Sada mi to sprejanje ide već puno bolje, vaginalete su neki proizvod ljekarne koja se nalazi u prizemlju VV pa mi je i tu trebala praksa za otvaranje, jedino sam spretno popila antibiotik . Sutra je subota i dan kada putujemo u ZG. 3. d.c. – subota 6.02.2010. U ZG smo stigli oko 10,00. Gužva za sestru skoro do lifta, svi žure i jure, ali se ipak u svoj toj strci i našale. Opet sam na red došla zadnja (12,15h), ma nije to ni loše svi su sretni da je kraj pa je opuštenije, a i kako sam odlučila sama si davati injekcije sestra Sonja mi je mogla na miru sve lijepo pokazati i mogu se pohvaliti da sam si danas dala prvu injekciju bez pol muke. Terapija je određena za danas i sutra – 3 ampule Menopura. U ponedjeljak sam ponovo u ZG pa ćemo vidjeti što dalje. 4. d.c. – nedjelja 7.02.2010. Dok dragi spava ja mućkam ampule i otopinu i shvaćam da imam puno nespretnije šprice i igle od onih kod sestre. Tamo su igle i šprica imale navoj, a moje nemaju pa moram dobro nabiti iglu da mi ne ispadne. Lijepo mi je sestra Sonja rekla da će mi ona dati, ali ne, ja imam, što će mi, moje su šprice lijepe zelene. Eto mi sada. No dobro, kako god, nekako sam ja to smućkala, malo sa drhtavim rukama i iz nekoliko pokušaja izvlačenja lijeka s otopinom, ali uspjela. Najmanji problem u cijeloj priči je pikanje. Ništa ne boli. Iglica je tako mala i uopće se ne osjeti ubod. Bodem se u trbuh jer to mogu sama, a i zimsko je doba pa ako nekad i pogodim kakvu kapilaru pa ostane plavica ne vidi se ispod odjeće. 5. d.c. – ponedjeljak 8.02.2010. Naporan i emotivno iscrpljujući dan. Buđenje u 3,30 sati, pokret u 4,00, u Zagrebu u 6,00. Doktor radi od 6,30. U čekaonici 2 para, nitko ne progovara, svi se bore sa svojim mislima, čak ni parovi međusobno ne pričaju. Na zidu i dalje grafika 99. kopija od 100 na drugom zidu ponovo gledam u sliku sa bebama poslaganima u terakota vaze, stolice sa slabim naslonima tako da mi je jedini naslon na koji se mogu nasloniti i još malo očoriti moj dragi. Prvo dolazi sestra oko 6,20 pa nakon nje dr. Lučinger oko 6,40. Nisam se ni okrenula, a čekaonica je bila krcata. Folikulometrije idu brzo, ali ne ulazi se po redu dolaska već dr. proziva. Ima to i dobre i loše strane, ali ne zamaram se . Terapija opet 3 Menopura i dolazak sutra. Ajde dobro kad se mora, ali nisam baš mislila da ću trebati dolaziti svaki dan. Injekciju mi je dala sestra tako da bar to ne moram i put pod noge. Još sam poslijepodne morala do dr. opće prakse da mi otvori bolovanje. Čekala sam 2 i pol sata da bi mi rekla kako joj je upravo bila kontrola za bolovanje i rekla da ona može za ginekološke probleme otvoriti bolovanje samo ako joj moja socijalna gin. napiše da mi treba, ali ako mi bude radila probleme da će mi otvoriti bolovanje na gripu. Sto upitnika iznad glave, ali ništa, moram kod ginekologa, sva sreća radi popodne. Kad sam ginekologinji rekla po što sam došla rekla mi je da ona može zatražiti bolovanje samo za trudnice i da za MPO nema bolovanja. Samo mi je para izašla na uši. Zatražila sam da mi objasni kako ja mogu u isto vrijeme biti na poslu i na folikulometriji, na što je ona rekla da zna da to ispada nelogično, ali je tako i zašto ne uzmem godišnji. Kad sam joj rekla da radim u školi i da ne mogu uzeti godišnji samo je slegla ramenima. Nisam se dala pa mi je na kraju obećala da će zvati moju doktoricu i HZZO i provjeriti. Mislim stvarno, da je tako teško priznati da nešto ne zna. Kako mi je digla živac sam joj na kraju malo spustila ego i dala da mi ispravi na uputnici zaokruženo A – bolničko liječenje i zaokruži B – ambulantno liječenje. Na to je rekla da sam to mogla i sama ispraviti, a ja sam joj rekla da se na uputinici na sve ispravljano mora staviti pečat. Na to je samo rekla da će mi sestra lupiti pečat i da se čujemo kada provjeri za bolovanje. Svaki put se pravi da sve zna o MPO, a uvijek ju poklopim (na finjaka) i uvijek nešto krivo napiše na uputnicama. Vjerujem da se pitate zašto ne promijenim ginekologicu, ali do sada mi je dala sve žive uputnice, radila briseve, papu, naručila lijekove i viđala sam ju samo kad sam radila briseve, sve drugo mi je dala preko sestre. 6. d.c. – utorak 9.02.2010. Danas sam malo bolje. Dr. mi je rekao da je reakcija na Menopur dobra, ali da dođem i sutra jer da se sa nama ženama nikad ne zna pa da ga ne prevari. I danas 3 ampule Menopura. Poslala sam muža do dr. opće prakse (to je i njegova liječnica) pa joj je rekao što mi je ginekologinja rekla. Obećala je da će ona sutra pitati inspekciju jer će doći i sutra k njoj i da se ništa ne brinem da ću bolovanje dobiti pa kako god. Suprug joj je napomenuo šifre pod kojima bi to bolovanje trebalo biti, a i već sam bila pod tom šifrom na bolovanju prošle godine pa ćemo vidjeti što će se iz svega izroditi.

- 18:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 30.01.2010.

Krenulo je!

- 09:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.11.2009.

NIŠTA NI OD 2009.

Ipak ništa od postupka u 11./12. mj. Moram čekati 1. mj., ali zapravo 2. jer bi menstruaciju trebala dobiti prije 11.siječnja kada se doktori vraćaju s godišnjeg (baksuz, što ću). Jedino ako se nekim čudom naredna 2 ciklusa produže za 2, 3 dana, ali … to i onako nije nešto zbog čega ću se nervirati. Moram priznati da mi je bilo jako teško što opet ne ću u postupak jer sam se skroz pripremila. Kada mi je dr. rekao da ništa od IVF-a suze su same krenule, nisam željela plakati pred dr., ali nisam ih mogla zaustaviti. Sve što mi je u tom trenutku pričao nisam više jasno čula, samo sam se trudila zaustaviti suze, ali bezuspješno. Iskreno, već sam i prije ulaska znala kako će sve završiti i sve ono što se skupljalo u meni samo je izletjelo. Poslije me je bilo sram , pogotovo zato što je dr. bilo teško toliko da je počeo smišljati načine kako da ipak idem u postupak. Čak je rekao (da me oraspoloži) kako kod njega smijem plakati samo kada mi kaže da sam trudna. Jadan čovjek, baš mu je na kraju radnog dana, nakon bezbroj punkcija i transfera, (ja sam bila zadnja pacijentica taj dan) trebala jedna uplakana žena. Bar me je zapamtio i na nalaz napisao da sigurno idem u postupak i da dođem par dana prije menstruacije nakon 11.01.2010. Iz ordinacije sam izašla s rečenicom: „A ništa i onako sam sama sebi rekla da je 2010. moja godina.“ P.S. I ove godine ću u ponoć zaželjeti istu želju kao i proteklih godina.

- 20:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2009.

Stigao Menopur

Moram priznati da sam se ugodno iznenadila kada me je nazvala sestra i obavijestila da je za samo 7 dana stigao Menopur. Kada sam ga naručivala nije mi znala reći hoće li doći za 2, mjesec ili više dana. Na moje pitanje o čemu to ovisi rekla je da ako ga ima na skladištu u RI doći će brzo, a ako ne moraju naručiti iz ZG... tako nešto. Nije uopće bilo govora o nekakvim njihovim financijskim limitima. Doslovno je bilo: predala povijest bolesti, otišla doma, za tjedan dana došla po Menopur, potpisala IZJAVU i odnijela svoje Menopure doma. Vidjela sam na spisku, gdje sam se potpisivala, da je u ovom mjesecu samo još jedna pacijentica pa je sigurno i to razlog zašto nisam imala nikakvih problema. Sada još moram kupiti injekcije, alkohol i vatice. Samo se nadam da će me uzeti u postupak

- 08:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.10.2009.

Pohod u ZG

Od svih lijepih dana i prije i poslije mi smo baš putovali u ponedjeljak po kiši, snijegu, a dočekala nas je i bura na povratku. Na Vuku Vrhovcu sve po starom što se tiče gužve i trčanja doktora i sestara iz sobe u sobu. Zahvaljujući informacijama s foruma nisam lutala već sam odmah stala pred vrata do ordinacije dr. Lučingera gdje se po novom prijavljuje za dr. L. Razdvojili su doktore na lijevu i desnu stranu, lijevo dr. Alebić, a desno dr. L. Čekala sam od 10,30 do 12,30. Kod doktora je sve bilo brzo gotovo jer je već dok sam ja ušla on sve pročitao iz povijesti bolesti , uzeo kopirane nalaze, pogledao i natipkao da se vidimo prije iduće menstruacije (za mjesec dana), a u međuvremenu da kod svoje ginekologinje naručim 30 ampula Menopura. Mislila sam da me ne će gledati na ultrazvuk, ali ipak je. Malo smo popričali i o novostima u Zakonu. Ukratko mi je rekao da oni ne zamrzavaju jajne stanice i to ne zato što ne bi znali ili mogli već zato što je to slabo istraženo i onako kroz redove nemaju oni ni vremena ni novaca za eksperimentiranje. Oplođuju 3 j.s., a u tijelo žene vraćaju od 1 do 3 embrija što ovisi o željama pacijentice. Zamrzavanja embrija nema! Naručila sam se odmah kod sestre za 16.11.2009. (pon) pa ćemo vidjeti kako će se sve odvijati. Čak nije 100 % sigurno da će me uzeti u postupak jer su im srezali troškove. To je nešto onako promrmljao na kraju.

- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2009.

Sudbina

Prije 15 godina sam mislila da samo moram biti uporna, učiti (iako mi je to bila tlaka) živjeti po normama društva i da je onda zagarantiran uspjeh. Trebalo je živjeti samo po nekom redu... prvo završiti osnovnu, onda upisati gimnaziju, ne zato što je to škola na vrhu, već zato što mi je to bila prepreka do cilja. Cilj je bio završiti fax za odgajateljicu jer sam cijeli život bila okružena djecom i to je bilo nešto što sam odlučila još u 7. osnovne. Nakon 1. razreda srednje počeo je rat. To je bilo prvo na što nisam mogla utjecati. Srušio mi se svijet. Rat me rastavio od prve ljubavi, prijatelja… U tom trenutku MENI je bilo najgore. Naravno da mi je sada jasno da nisam doživjela ni djelić onoga što su drugi, ali netko mi je ukrao najljepše tinejđerske trenutke, prvu ljubav… taj trenutak se ne zaboravlja… Novu sreću sam pronašla u novom gradu, nove prijatelje, novu ljubav i sve je ponovo imalo smisla. Ponovo sam vjerovala u uspjeh, u snagu volje misleći da se sve može ostvariti samo treba htjeti. Bila sam od onih ljudi koji su morali u životu ostvarivati sve po redu kako to od njih društvo u kojem žive očekuje. Fax, posao, udaja, djeca. Nisam ni na trenutak pomislila da nisam samo ja ta koja utječe na redoslijed. I stvarno, sve je išlo onako kako je trebalo: završila školovanje, udala se za voljenog čovjeka, zaposlila se,……. i tu je stalo. Ostali smo na mjestu i tu smo već sedam godina. Oko nas, ljudi koji su nekada bili djeca, imaju djecu, jedno… dvoje. Oni koji nisu imali nikoga sada imaju puno više od nas. Naravno da ne mislim na financije jer su one u životu nužno zlo, mislim na dječicu koja ih zovu mama i tata, a nas nitko tako ne zove i sada se već lagano pitamo hoće li ikada… Ne mislim odustati jer nisam osoba koja odustaje, ali… teško je… teško je biti okružen ljudima koji te ne razumiju, a još teže je kada se sva zajapurim oko objašnjavanja, a poslije shvatim da sam uzalud trošila riječi i osjećaje jer me ti ljudi ne mogu razumjeti, oni iskreno žele, ali ne mogu i sva sreća za njih da je tako. Na okrutan način sam naučila da nije sudbina u našim rukama i da je to samo fraza za one ljude koji su imali sreće sa sudbinom. Nakon puno pesimizma koji kola mojim venama ipak postoji nada da nisam baš ja ta koja ne će osjetiti sreću leptirića u trbuhu pa i pokojeg jačeg kika, a zatim i svog anđela u naručju.

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 29.09.2009.

Pokrenuo se tromi bik

Čim se nešto pokrenulo sa mrtve točke bolje se osjećam. Nakon što sam malo sačekala što će biti sa Zakonom i postupcima u RH krenula sam napraviti pretrage koje su me tražili na Vuku Vrhovcu. Trebala sam im iskopirati sve što sam do sada imala od dokumentacije i još dodati neke stvari. Npr. u RI sam napravila samo hepatitis Bs i HIV 1 i 2, a u ZG su me tražili još: •HBsAg •anti HBc •anti HCV-EIA •antitreponemski test (sifilis) •krvna grupa i Rh faktor Naravno da nije moglo sve proći glatko. Prvo je moja ginekologinja izjavila da se antitreponemski test ne radi u RI pa mi je napisala i sve ostalo na uputnici za ZG da bi suprug otišao po sve to isto kod dr. opće prakse i ona mu rekla da može i u RI. Ništa, opet ja kod ginićke da mi ispravi uputnicu, a usput i da mi na uputnici za VV ispravi ustanovu jer mi je napisala KBC RI. U petak smo i suprug i ja otišli u Polikliniku na 2. kat izvaditi krv, ali ne, oni vade samo KG i Rh i za to mora biti posebna uputnica i to od 8,00 d0 9,30h. Korektorom nam je izbrisala to sa uputnice i poslala nas na Zavod na Mlaci da izvadimo ostalo (ne rade samo rano ujutro). Izvadili smo sve te hepatitise i sifilise i nalaz je za 7-10 dana. Osjećali smo se tako jadno, ali ajde malo nas je tješilo to što na uputnici stoji N97 pa su doktori znali za što nam treba. Jučer je suprug podigao nalaze kod endokrinologa, a danas smo izvadili krv za krvnu grupu i Rh (nalazi su gotovi odmah sutra i podižu se isto od 8,00 d0 9,30h) Naručila sam se i na VV kod Lučija pa ćemo vidjeti 12.10. kakvu ću terapiju dobiti za IVF. Sestra je rekla da dođem poslije 10 sati. Nadam se da to znači da su prije punkcije i transferi i da će se do tada već sve malo uhodati i krenuti. Znam da će biti teško i da će nam svima sa ovim Zakonom trebati ogromna sreća, ali sreća hrabre prati pa…………………. Veliki pozdrav suborkama i suborcima!

- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.08.2009.

Na zapadu ništa novo

Bliži se rujan a ja sam sve tužnija i zabrinutija kako će se sve odvijati. Taman kada sam trebala oštrije krenuti u postupke ispriječio se ovaj stupidni Zakon. Kako po novom Zakonu smiju oploditi samo 3 jajne stanice mnogi će odustati od jače stimulacije. A što ću ja? Nadala sam se konkretnoj stimulaciji gdje bi trebalo biti više jajnih stanica bolje kvalitete pa da se oplodi bar jedna i dalje pravilno dijeli, ovako će biologica morati biti vidovita i izabrati 3 najbolje. Ni do sada nisam imala neke šanse, a ovako skoro nikakve. Ako vidim da će u našim klinikama odugovlačiti sa postupcima odoh ja u inozemstvo jer baš nemam vremena za birokraciju (bliži se famozna 35.) Nekako sam u zadnje vrijeme sklona pesimizmu i više mi se ne čini tako daleka izlazna strategija. Često razmišljam o praznoj dječjoj sobi, uzdišem na svaku reklamu sa djecom, a još me uskoro čeka i upoznavanje 20-etak šestogodišnjaka koje trebam naučiti sjediti bar 20 minuta na mjestu. Da sam bila sretnija ovaj rujan bi i moje dijete krenulo u prvi razred ………..ah Srce mi se steže pri samoj pomisli na ono što smo suprug i ja prošli i što nas još čeka. Kažu da nakon kiše dolazi sunce, nadam se da će bar kiša stati.

- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 30.06.2009.

Selimo na Vuk Vrhovac

Bila sam na razgovoru kod dr. Lučingera i čovjek me skroz oraspoložio. Naravno, prvo pitanje je bilo zašto sam došla k njima. Ispričala sam mu svoju priču na što mi je on objasnio da je kvaliteta klomifenskih stanica dosta loša i da je lako moguće da do oplodnje nije došlo zbog toga. Na to sam mu samo odgovorila da mi to nikada u Rijeci nisu rekli, a on se nasmijao i dodao:“Zato ste i došli k nama!“ (čula sam to na forumu, ali kad to kaže specijalist ima veću težinu) Pogledao me na ultrazvuk i bio je zadovoljan viđenim (skora ovulacija na lijevom jajniku) S obzirom na gužve i skori godišnji rekao mi je da zovem u 9. mj. kada ćemo se dogovoriti za stimulirani IVF. Nadam se da Prijedlog zakona neće proći jer je dr. bio jako zabrinut i onako na kraju je rekao da ćemo vidjeti što ćemo ako Zakon prođe. Ne znam točno na što je mislio, možda na jačinu stimulacije, kako god, ljeto je tu i namjeravam ga maksimalno iskoristiti , a u rujnu krećem u nove bitke. Jedna će se odigravati na VV-u, a druga na poslu (preuzimam novu generaciju prvašića) Mahanje!

- 13:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.06.2009.

Budi sretna, ti imaš sve

Neki dan sam bila na kavi sa kolegicama/prijateljicama i poveo se razgovor o tome tko što ima u životu. Okružena sam ljudima koji (uglavnom) nemaju dečka/supruga/djevojku/suprugu, žive u istom kućanstvu s roditeljima ili na katu s posebnim ulazom, ali zajedničkom kuhinjom i godina od 30 - 35. To su sve ljudi koje volim i mišljenja sam da nisu sami zato što su loši već zato što nemaju sreće. Trenutno ih jaaaaaaaako muči njihova situacija i dosta se o tome priča. Zašto to sve pišem? Pa stvarno svatko misli da je njegov problem najveći. Osjetim u njihovim riječima da suosjećaju s mojim problemom, ali da zapravo misle kako je meni ipak bolje nego njima jer imam osobu (supruga) koja me voli, razumije i podržava u svemu. Čak me je jedna kolegica kroz šalu pitala kad se mislim razvesti Jesam, sretna sam što imam takvog supruga, obitelj, obrazovanje, posao, rješeno stambeno pitanje, ali to sve imam uz malo sreće i puuuuuuuuuuno truda. Možda nisu niti svjesni da im se situacija može promijeniti za kratko vrijeme, a da ja u tom istom vremenu mogu ostati na istoj poziciji.

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrijeme je za pokret!

- 15:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.04.2009.

Dilema ili što već…

Trenutno sam u fazi kada se trebam naručiti na razgovor i vidjeti što dalje. U Rijeci mi je docentica rekla da bi ona napravila još jedan ICSI pa ako opet ne dođe do oplodnje šalje me na pretrage i u biti ne zna što bi dalje. Meni se ne ide na taj ICSI jer me strah ishoda i znam da bi me to skroz slomilo. Nije mi jasno zašto ne mogu odmah napraviti sve pretrage pa da vidimo gdje sam. Danas mi je 34. rođendan i nemam više vremena za isprobavanje, a i kad se sjetim punkcije, brr… Zato i odugovlačim sa dogovorom jer mi je neugodno moliti doc. da me pošalje odmah na pretrage. S obzirom na liste čekanja i onako ne mogu doći na red do 6. mjeseca pa da između nešto obavim. S druge strane, nedavno mi je ponuđena pomoć oko drugog mišljenja. Imam mogućnost otići u Zagreb u VV na razgovor. Na razgovor ću otići, ali nisam sigurna da bih se baš odlučila za ZG. Tu je ta dilema, VV ili KBC Rijeka. Vjerujem da ću biti pametnija nakon svih konzultacija. I da, sretan mi rođendan!

- 08:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.04.2009.

Ništa od žgolje

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.